Puno
je vremena prošlo od našeg druženja kroz Rekonektivne tretmane... Namerno sam
pustila da vreme proteče da bi se mnoge stvari slegle. Naime, ja sam
neka vrsta „nevernog Tome“. Volim da istražujem, volim da se
sama uverim, volim da stvari sagledam sa više strana... Verovatno,
to i nije bilo preporučljivo kad je Rekonekcija u pitanju. Mislim,
da je ipak, najbolje kad čovek u sve to ulazi bez ikakvog predznanja
i predočekivanja – jednostavno se prepusti.
Ja
sam u sve ušla svojom voljom, velikom željom ali i velikim
očekivanjem i velikom analizom... Mislim, da je najbolje sve to
ostaviti „ispred vrata“ i zakoračiti!
Kao
prvo, zahvalna sam što sam odabrala Vas Jelisaveta, jer Vi i Vaša
energija prosto zračite pozitivom i mirnoćom. I sam razgovor sa
vama, čak i ćutanje sa Vama mogu biti lekoviti.
Pre
dolaska na tretmane (tri) sam bila jedna emotivno rastrzana osoba,
spremna da zaplače svake sekunde kad me upitaju za neke detalje iz
života. Ličila sam na balon spreman da eksplodira na najmanji
dodir. Bila sam puna „tastera“ koji su drugi neumorno pritiskali
– a ja, posle svega toga, bivala sve bolnija, tužnija,
razočarenija u život, ljude, sudbinu... Ostavljana od najvoljenijih
i pored toga što su oni bili na prvom mestu, a ja sebi uvek na
poslednjem!
Ali,
mnoge stvari u životu treba naučiti i sagledati. Treba
naučiti gledati u sebe.
Pred
polazak na prvi susret sa Rekonekcijom imala sam jake bolove u levom
ramenu, a inače sam tu ruku lomila i imala dosta komlikacija i
operacija... (Jelisaveta to nije znala)
Prvi
tretman je bio iznenađujuće neobičan za mene. Odmah sam osetila
prisustvo neobične energije sa moje leve strane, iako je Jelisaveta
uglavnom bila udaljena. Leva ruka je počela sama da se podiže u
vazduh, da bi zatim pravila pokrete kao da mi se namešta rame... U
jednom momentu sam osetila kao da sam dosta lakša, da sam mršava,
da mogu da lebdim. Posle toga sam osetila jak bol u predelu žučne
kese.
U
trenutku, kad je tretman bio gotov, morala sam desnu ruku da podignem
i polako da spustim levu ruku koja je bila visoko iznad u vazduhu.
Drugi
i treći tretmani su prošli slično. U jednom momentu sam postala
deo jednog ogromnog mehura i počela se stapati i uzdizati sa njim,
ali me je sećanje na neke slične trenutke iz ranog detinjstva
odvelo u deja vu.
Sve
u svemu to su opisi samih tretmana, ali time se ne
završava. Ona tek počinje!
Posle
toga sam često osećala prisustvo te energije. Počele su se
ukazivati i prve promene što na planu ličnosti, što na stvarima
koje me okružuju (krenula je serija kvarova...). Postajala sam
smirenija iz dana u dan. Prestale su me tištiti mnoge stvari iz mog
okruženja. Počela sam na mnoge stvari gledati „drugim očima“.
Iz dana u dan sam se menjala iznutra. Spolja – sve isto, ali ja
znam da sam postala druga osoba, osoba koja je počela sebe da voli,
sebi da ugađa.
Ranije
nisam umela reći – ne „prijateljima“. Sada me ne pogađa tuđe
mišljenje. Površna „prijateljstva“ sam stavila na svoje
mesto... Prestala sam gledati tv, odjavila kablovsku. Počela sam
uživati u svom miru, u svojoj kući, čitanju, muzici, šetnji, u
svojoj slobodi... Zahvalna sam na tom blagostanju koje imam. A imam
mir u kući i mir u duši. Sigurna sam da ću se još menjati i
transformisati svoju ličnost i energiju duše. Spremna sam i
zahvalna na izazovu...
Mislila
sam da se potpišem punim imenom ali to sada uopšte nije bitno. Ime
je spoljašnost a JA sam unutrašnjost. Mislim da mi šifra „OTVORENA
VRATA“ najviše odgovara. Uporno sam tražila vrata koja treba da
otvorim da idem napred. Nisam uviđala da su ta
vrata u meni i da
treba da ih otvorim u sebi.
PS:
na lekarskom pregledu je utvrđeno da je žučna kesa koja je bila previjena sada
u redu, čvorovi na štitnoj žlezdi pre su bili 25mm a sada oko
6mm...