Mnogo toga u našem životu činimo iz straha.
Ali, ako uspijemo - nekako i negdje - djelovati kao da ga nema, naš život odjednom postaje poput čarolije. Svaka istinska preobrazba uvijek je počela uklanjanjem straha. Bez toga ostajemo tamo gdje smo, bojeći se nepoznatog.
Ljudi bi htjeli mnogo toga, ali se boje učiniti ono što bi ih moglo dovesti do ostvarenja njihovih želja. Iz straha se zatvaraju u poznato okruženje, koliko god ono bilo neprihvatljivo. Jer, tko zna, ako se pomaknemo makar i malo, život bi mogao postati sasvim... neočekivan. Život bi, možda, mogao i prestati, a to je ono najgore što nam se može dogoditi, zar ne?
Ne, nikako ne! Prvo, najgore što vam se može dogoditi je da zapnete na određenom mjestu i ne mičete se s njega jako, jako dugo vremena. Ta najgora mogućnost već se dogodila većini ljudi koje poznajete. Zapnu negdje između trinaeste i šesnaeste godine svog razvoja i ne mijenjaju se sve dok ih smrt ne izbavi iz tog užasnog položaja.
Drugo, "prestanak života" je samo po sebi potpuna nemogućnost pa je strah od toga besmislen. Na žalost, nema načina da u to uvjerite osobu koja je sigurna u odvojenost svog vlastitog postojanja od cjeline koja ju okružuje.
Međutim, ima načina da to pokažete onima koji su već naslutili da je tome tako! Ako negdje iznutra osjećate da smrt nije i ne može biti kraj, onda ste dobar kandidat za konačno oslobođenje od straha. Nije to lak put, priznajem, ali se isplati krenuti njime. Na posljetku, teško je govoriti o istinskom životu ako stalno zatvaramo oči pred preobrazbom koju nazivamo smrt.
Poricanjem njene stvarnosti ne postižemo ništa, odnosno hranimo taj isti strah. Smrt jest stvarna, ali ne predstavlja ono čega se mi bojimo – kraj života. Tako nešto ne postoji. Život jest vječan.
Naravno, sve su to samo riječi koje – ako ih prihvatite kao uvjerenje – mogu pomoći u smislu poticanja pozitivnog raspoloženja ili davanja hrabrosti za suočavanje s teškim životnim situacijama.
Ali, zamislite da tog straha doista nema! Zamislite da vam nije potrebno uvjerenje kako biste ZNALI da apsolutno nema nikakvog razloga za strah! Zamislite da NE POSTOJI onaj dio vas koji se može bojati – da ga nema, te da je zajedno s njim nestalo i straha.
Ako to možete makar i zamisliti, onda ćete naslutiti kako izgleda život probuđenog - život u kojem je strah ostao po strani, zajedno sa smrću koja je smještena upravo tamo gdje je oduvijek i bila – u svijet priča i privida.