Izlazak iz karmičkog kruga - iz knjige "Nema vremena za karmu"




Kada se branim ako sam napadnut, igram igru koja se zove karma i koja je bez kraja. Beskonacna je. Otpor izaziva ponovni napad. To je zakon karme. Napad i odbrana bukvalno mogu da se igraju sve do kraja vremena, unedogled. Za mir nije odgovoran moj protivnik. Moja je odgovornost da izaberem da izadjem iz igre. Ne oprastam zato sto neko zasluzuje ili sto je to pristojno. Ja prastam samo zato sto zasluzujem mir. Umesto stalnog opiranja, zasluzujem da iskusim ljubav prema samom sebi.

Zasluzujem da iskusim ljubav prema samom sebi umesto stalnog opiranja. Kada istrazujemo sta znace prosvetljenje i ljubav, pocinjemo da shvatamo koncept prastanja. Prastanje skoro momentalno prekida neprekidna ponavljanja karmi.

Karmicki dugovi

Karma je veoma slicna reinkarnaciji po tome sto je vrlo koristan koncept uprkos tome sto popularno svatanje karmickog zakona ima malo veze sa istinom. Ezotericka ucenja vec desetinama hiljada godina govore o karmi. Ona nam daju nekakav uvid u Zemljin skolski sistem i takodje na jedan od nacina na koje je moguce evoluirati. Dok majstori govore o vecnom zivotu ne spominju da je potrebno platiti nekakav karmicki dug. Platiti karmicki dug znaci iskupiti se za nesto sto smo lose uradili. Greska moze biti nacinjena ili u ovom ili u nekom drugom zivotu.

Mi zivimo karmicki kada ne znamo da postoji bolji nacin. Karmicki zivot je najniza forma evolucije, najrudimentarniji oblik edukacije duse.j izbor pravimo obicno pre nego sto se rodimo, zato sto verujemo da nismo dovoljno evoluirali da bismo mogli da, na svesnom nivou, napravimo mudar izbor svih dogadjaja i okolnosti u nasem zivotu. Zato kada gledamo ovozemaljskim ocima izgleda kao da nas univerzum muci.

Karmicki zivot je najniza forma evolucije, najrudimentarniji oblik edukacije duse. U biblijskoj analogiji ljudskog puta, karma se pojavljuje u pocetnim delovima kada ljudi zive po principu "oko za oko". Ti ljudi su verovali da je njihovo okruzenje realno. Verovali su u bol i teska vremena. Ako su uopste i imali ideju o Bogu, on je bio ljubomoran, strog diktator koga ljuti ljudsko ponasanje. Takav Bog je zahtevao da mu se redovno podnose zrtve. Nisu imali drugaciju ideju o stvarnosti osim one koja se opaza fizickim culima. Ovakvim ljudima su potpuno zatvorena unutrasnja cula i jedino mogu da razumeju razvoj kroz karmicki put.

Kada dodjemo do zavrsnh delova Biblije, razvijena bica su zamenila karmicki put miloscu i unutrasnjim otkrovenjem. Pokusavaju da razumeju da dobrovoljno sticemo iskustva koja ce nas brzo probuditi. Sada je tema kako preci sa puta punog muka na razumevanje.

Sa svakom neprijatnom lekcijom, uvek dobijemo i dva izbora. Mozemo da odaberemo da prozivimo neprijatno iskustvo (sto se zove placanje karmickog duga) ili mozemo da postignemo razumevanje bez potrebe da prodjemo kroz to iskustvo. Sveti Pavle je ovo nazivao miloscu.

Karma je za ljude koji nisu budni i nemaju koncept velike slike. A najvise je za ljude koji ne veruju da su povezani sa drugim ljudima. Oni mogu da nauce da jedino sebi nanose zlo kada ubiju drugu osobu, tako sto se vrate u drugom zivotu da bi bili ubijeni. Svi su majstori poducavali da postoji zlatno pravilo. Ako ljudi mogu da nauce da "rade samo ono sto bi zeleli da njima neko drugi radi", njihova karma nece sadrzati nikakvu tragediju.

Svrha svake karmicke lekcije, bilo da je u pitanju narkomanija, siromastvo, bolest ili zlostavljanje je da nas neizostavno nauci kako da budemo besprekorno srecni. Sistem je perfektan i te lekcije su za nas napravljene kako bi nam pomogle da dostignemo razumevanje.

Neophodno je da dusa bude razvijena kako bi evoluirala iz skole 3D u mnogo lepsa carstva, 4D, 6D ili 10D ili 100D. Znaci, mi jos uvek ne zelimo da se razvoj upotpuni, samo da ne bude vise bolnih iznenadjenja. Zelimo da predjemo sa spoljasnje motivacije (bol, karma) na unutrasnju (vizija, kosmicka svesnost).

Karmicko ucenje ima smisla samo za one koji reaguju na stare programe kao i za one koje je moguce izvesti iz takta. Ako jednostavno izaberemo mir u svakoj konfrontirajucoj situaciji, izbeci cemo bol koji je deo svake karmicke lekcije.

Vecina ljudi negira da ima probleme u zivotu. To je zbog naseg vaspitanja. Drustvo veruje da su ljudi sa velikim problemima, kao sto su alkoholizam, bankrotstvo, kleptomanija, nakaznost nedostojni. Ali duhovni studenti su svesni toga da svako ima probleme. Kao sto kaze Patricia Sun: "Tvoj problem je tvoja ulaznica". Duhovni studenti se raduju izazovima.

Izazovi (lekcije) su takodje nase ulaznice za slobodu lisenu bola. Oni su nase jedine ulaznice. Ne zelimo da eskiviramo lekcije, a samim tim i razvoj. Ali svakako zelimo da izbegnemo bol. To je to. Bol nije potreban, ali razvoj jeste. Nijedan majstor nije rekao da treba izbegavati lekciju ili razvoj. A niko to ne moze da uradi osim nas. Nikoga ne mozemo da ovlastimo za tako nesto.

Majstori govore da treba nauciti da se uziva na putu.
Prosvetljenje je veoma licno, veoma prijatno, avantura kroz vreme i prostor.
Karma=strah=krivica=karma
Vecina ljudi nije svesna da je zivot serija lekcija, kao i da imaju izbor da ne prihvate ovozemaljski sistem. Ako ovde dodjemo potpuno uspavani, sasvim je prikladno da nam vodje nasegplemena, sela ili drzave  kazu kako je nase telo vazno i da treba
da ga cuvamo od unistenja. "Nemoj da se igras sa lavovima jer ce te pojesti! Ne skaci u ambis jer ces poginuti!"

U toj tacki nase evolucije, strah je bio neophodan jer bismo inace napustili i nase telo i Zemaljsku skolu i nista ne bismo naucili. Ucenici drugog, treceg i cetvrtog razreda ne mogu da postoje bez straha. Svi smo proziveli na hiljade zivota u kojima je strah bio koristan i odrzavao nas je u zivotu. Onda je neko rekao: "Sada si ti u dvanaestom razredu, hajde lepo zaboravi sve sto smo te ucili". "Kako? Moj strah je dobro uprogramiran duboko u podsvest, ne mogu ni da zamislim da ga se oslobodim!"

Ucenje u Eri Vodolije oslobadja od straha. Mozemo da uvidimo pravu prirodu karme kao motivatora pomocu straha i krivice.

Zodijaka, ali ne i u Eri Vodolije. Oni koji bi da uspostavljaju nove matrice za novi nacin zivota, moraju da se oslobode karme kako bi pokazali drugima kako to da urade. Nase reci moraju da prate nasa dela.

Sistem je potpuno savrsen i svako radi samo i iskljucivo na sebi.
Nikome drugome i ne trebaju popravke! Ako ipak odbijemo da pogledamo sta se desava iznutra, u nama, onda ce se "izvan" nas pojaviti nekakva zverstva, pa cemo biti "primorani" da ih popravljamo, sto se opet svodi na to da isceljujemo sami sebe. To je jedan od magicnih trikova koji su smisljeni u Zemljinoj skoli. Sve sto vidimo, bilo to dobro, lose, ispravno, pogresno ilineutralno, samo je nas odraz u ogledalu.

Sve sto primamo dok smo u fizickom telu spada u kategoriju paradoksa. Iako je istina da imamo potpuno slobodnu volju, vecina je koristi da sa Zemljinom skolom sklopi pedantan ugovor. Zato izgleda da su nasi zivoti unapred zacrtani, a oni to na neki nacin i jesu. Mi smo ih zacrtali i to na nivou duse, a nije nam ih nametnuo nekakav karmicki Bog. Ako u ovom zivotu imamo tesku karmu, to je zato sto smo sami sebi odredili dramu u nadi da cemo moci sebi da oprostimo za "greske" koje smo pocinili u prosloj inkarnaciji. Kada oprostimo svom sadasnjem neprijatelju, mi smo u stvari oprostili sebi u nekoj imkarnaciji iz proslosti.

Vecina ljudi nije spremna da prihvati odgovornost za sve tragedije na zemlji jer veruju da su one realne i da je steta moguca. Ne i ne. Bog je ljubav. Bog ne dopusta tragediju. Potrebno je da popravimo nasu percepciju kako bismo shvatili
tu ideju.
...
Iz knjige izabrala Jelisaveta

Knjigu možete naći na